Biblijsko objašnjenje
Pavle piše: „Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine ili za subote” (Kološanima 2:16), i objašnjava: „Što je sve bilo sen od onoga što htede da dođe, a telo je Hristovo” (stih 17). Ključno pitanje je: o kojim subotama je reč? Stari zavet reč „subota” koristi i za više od sedmične subote. Godišnji praznici iz 3. Mojsijeve 23 — Pasha i beskvasni hlebovi, Pedesetnica, Praznik truba, Dan pomirenja i Senice — imali su posebne dane odmora. 3. Mojsijeva 23:37-38 razlikuje godišnje praznične žrtve od „subota Gospodnjih”.
Kološanima 2:16 prati i poznat redosled: praznik → mladina → subota, koji se u Starom zavetu pojavljuje u opisima Izrailjevog obrednog kalendara (Jezekilj 45:17; Osija 2:11). Razlog zašto su te stvari bile senka naveden je u stihu 17: ukazivale su na Hrista.
Sedmična subota je drugačija. Postojala je pre greha i pre jevrejskog naroda: „I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga” (1. Mojsijeva 2:3). Uključena je u Deset zapovesti i izričito povezana sa stvaranjem (2. Mojsijeva 20:10-11). Ona nije uvedena kao privremeni obred koji ukazuje na Hrista, već je utemeljena na Božjem završenom delu stvaranja. Kološanima 2:16 ne kaže izričito da je četvrta zapovest ukinuta; tumačenje da su ove „subote” godišnje obredne zasniva se na poređenju s načinom na koji Stari zavet koristi taj izraz.
Ukratko
Kološanima 2:16 govori o obrednim „senkama” koje su ukazivale na Hrista, dok je sedmična subota utemeljena na stvaranju.
Biblijski stihovi
Ovaj odgovor je napisalo i pregledalo uredništvo Videlo, a prate ga biblijske reference kako biste mogli da razmotrite svaki odlomak u kontekstu. Ako primetite grešku ili nejasnoću, predložite ispravku.